Što je NIS2 direktiva
Direktiva NIS2 (Direktiva (EU) 2022/2555) propis je Europske unije koji državama članicama nalaže da odrede koje organizacije moraju upravljati kibernetičkim rizicima, prijavljivati ozbiljne incidente i podlijegati nadzoru. Zamijenila je prvu NIS direktivu iz 2016. i znatno proširila krug obveznika: umjesto užeg popisa operatora ključnih usluga, sada obuhvaća srednje i velike organizacije iz 18 sektora, od energetike i zdravstva do proizvodnje, prehrambene industrije i digitalnih usluga.
Direktiva se ne primjenjuje izravno, nego preko nacionalnog zakona. Zato za hrvatske tvrtke mjerodavna pravila nisu u samoj direktivi, nego u Zakonu o kibernetičkoj sigurnosti i Uredbi o kibernetičkoj sigurnosti.
NIS2 u Hrvatskoj: Zakon i Uredba o kibernetičkoj sigurnosti
Hrvatska je direktivu prenijela među prvim državama članicama. Zakon o kibernetičkoj sigurnosti objavljen je u Narodnim novinama br. 14/2024 i stupio je na snagu 15. veljače 2024. Njime je prestao važiti raniji Zakon o kibernetičkoj sigurnosti operatora ključnih usluga i davatelja digitalnih usluga iz 2018.
Vlada je u studenome 2024. donijela Uredbu o kibernetičkoj sigurnosti (NN 135/2024), koja razrađuje ono što Zakon postavlja načelno:
- mjerila za kategorizaciju subjekata
- popis mjera upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima i razine njihove provedbe
- pravila za samoprocjenu i obrazac izjave o sukladnosti
- kriterije za značajne incidente, vrste obavijesti i rokove za njihovu dostavu.
Zakon i Uredba zajedno čine okvir koji hrvatske tvrtke moraju primjenjivati. Kad se u praksi govori o „NIS2 obvezama“, misli se upravo na obveze iz ta dva propisa.
Tko provodi Zakon
Središnje državno tijelo za kibernetičku sigurnost je Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA), u kojoj djeluje Nacionalni centar za kibernetičku sigurnost. Za većinu sektora SOA je nadležno tijelo za provedbu zahtjeva, a Nacionalni centar za kibernetičku sigurnost nadležni CSIRT, odnosno tim kojem se prijavljuju incidenti.
Za pojedine sektore nadležna su druga tijela. Primjerice, HAKOM je nadležan za pružatelje javnih elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. Za bankarstvo, infrastrukturu financijskog tržišta, istraživanje i sustav obrazovanja nadležni CSIRT je Nacionalni CERT pri CARNET-u. Točnu podjelu nadležnosti po sektorima sadrži Prilog III. Zakona.
Tko je obveznik: ključni i važni subjekti
Zakon dijeli obveznike na dvije kategorije: ključne i važne subjekte. Kategorija ovisi o sektoru i veličini, a za pojedine subjekte i o njihovoj važnosti za društvo i gospodarstvo.
Ključni subjekti su:
- veliki subjekti iz sektora visoke kritičnosti (Prilog I. Zakona), odnosno oni koji prelaze gornje granice za srednje poduzeće
- kvalificirani pružatelji usluga povjerenja, registar vršne nacionalne internetske domene i pružatelji usluga DNS-a, neovisno o veličini
- srednji i veliki pružatelji javnih elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga
- informacijski posrednici u razmjeni elektroničkih računa među poduzetnicima, neovisno o veličini
- subjekti utvrđeni kao kritični subjekti prema propisima o kritičnoj infrastrukturi, neovisno o veličini
- tijela državne uprave, neovisno o veličini.
Važni subjekti su:
- srednji i veliki subjekti iz drugih kritičnih sektora (Prilog II. Zakona)
- srednji subjekti iz sektora visoke kritičnosti koji nisu razvrstani kao ključni
- pružatelji usluga povjerenja koji nisu kvalificirani te mikro i mali pružatelji javnih elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga
- jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te subjekti iz sustava obrazovanja, ovisno o procjeni njihove važnosti.
Nadležno tijelo može subjekt razvrstati u jednu od kategorija i bez obzira na veličinu, primjerice ako je jedini pružatelj usluge koja je ključna za društvo ili gospodarstvo ili ako bi poremećaj u njegovu radu mogao ugroziti javnu sigurnost ili javno zdravlje.
Kriteriji veličine
Zakon se oslanja na kriterije iz propisa o poticanju razvoja malog gospodarstva, koji odgovaraju europskoj definiciji malih i srednjih poduzeća. Pojednostavljeno:
| Veličina | Broj zaposlenika | Financijski uvjet |
|---|---|---|
| Malo poduzeće | manje od 50 | godišnji prihod ili aktiva do 10 milijuna eura |
| Srednje poduzeće | od 50 do 249 | prihod do 50 milijuna eura ili aktiva do 43 milijuna eura |
| Veliko poduzeće | 250 ili više | ili prihod veći od 50 milijuna eura i aktiva veća od 43 milijuna eura |
Mala i mikropoduzeća u pravilu nisu obveznici, osim u slučajevima koje Zakon izričito navodi bez obzira na veličinu. Pri ocjeni veličine uzima se u obzir cijelo poslovanje subjekta, a ne samo djelatnost iz priloga Zakona.
Sektori obuhvaćeni Zakonom
Sektori visoke kritičnosti (Prilog I.):
| Sektor | Primjeri subjekata |
|---|---|
| Energetika | električna energija, centralizirano grijanje i hlađenje, nafta, plin, vodik |
| Promet | zračni, željeznički, vodeni i cestovni promet |
| Bankarstvo | kreditne institucije |
| Infrastruktura financijskog tržišta | operateri mjesta trgovanja, središnje druge ugovorne strane |
| Zdravstvo | pružatelji zdravstvene zaštite, referentni laboratoriji EU-a, proizvođači osnovnih farmaceutskih proizvoda |
| Voda za ljudsku potrošnju | isporučitelji vode za piće |
| Otpadne vode | poduzeća koja skupljaju, odvode ili pročišćavaju otpadne vode |
| Digitalna infrastruktura | usluge računalstva u oblaku, podatkovni centri, DNS, pružatelji elektroničkih komunikacija |
| Upravljanje uslugama IKT-a (B2B) | pružatelji upravljanih usluga i upravljanih sigurnosnih usluga |
| Javni sektor | tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave |
| Svemir | operatori zemaljske infrastrukture za svemirske usluge |
Drugi kritični sektori (Prilog II.):
| Sektor | Primjeri subjekata |
|---|---|
| Poštanske i kurirske usluge | pružatelji poštanskih i kurirskih usluga |
| Gospodarenje otpadom | poduzeća za skupljanje i obradu otpada |
| Kemikalije | proizvodnja i distribucija kemikalija |
| Hrana | proizvodnja, prerada i veleprodaja hrane |
| Proizvodnja | medicinski proizvodi, računala i elektronika, električna oprema, strojevi, motorna vozila, ostala prijevozna sredstva |
| Pružatelji digitalnih usluga | internetska tržišta, internetske tražilice, platforme društvenih mreža |
| Istraživanje | istraživačke organizacije |
| Sustav obrazovanja | privatni i javni subjekti iz sustava obrazovanja |
Detaljniji pregled sektora i primjera obveznika donosi članak Kritična infrastruktura i NIS2: tko mora biti usklađen.
Kako teče kategorizacija i što ona znači za tvrtku
U Hrvatskoj tvrtka ne odlučuje sama je li obveznik. Kategorizaciju provode nadležna tijela, koja vode popise ključnih i važnih subjekata i provjeravaju ih najmanje jednom u dvije godine.
Postupak u praksi izgleda ovako:
- Prikupljanje podataka. Nadležno tijelo može zatražiti od subjekta podatke o djelatnosti, kontaktima, IP adresnim rasponima i državama u kojima pruža usluge. Rok za dostavu određuje tijelo, a ne može biti kraći od 15 ni duži od 45 dana. Svaku promjenu dostavljenih podataka tvrtka mora prijaviti u roku od dva tjedna.
- Obavijest o kategorizaciji. Nadležno tijelo pisano obavještava subjekt da je razvrstan kao ključan ili važan i koje obveze iz toga proizlaze. Obavijest se šalje u roku od 30 dana od provedene kategorizacije.
- Rok za prijavu incidenata. Obveza obavještavanja o značajnim incidentima počinje najkasnije 30 dana od primitka obavijesti.
- Rok za provedbu mjera. Mjere upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima moraju se provesti u roku od godine dana od primitka obavijesti.
Prva kategorizacija morala je biti provedena u roku od godine dana od stupanja Zakona na snagu, a popisi se redovito ažuriraju. Tvrtka koja nije dobila obavijest, a posluje u jednom od navedenih sektora i srednje je ili veliko poduzeće, ne bi trebala čekati. Dobro je unaprijed procijeniti je li obuhvaćena i pripremiti podatke koje nadležno tijelo može zatražiti.
Posebna pravila vrijede za pružatelje usluga DNS-a, registar vršne nacionalne internetske domene i registrare, pružatelje usluga računalstva u oblaku, podatkovnih centara, mreža za isporuku sadržaja, upravljanih i upravljanih sigurnosnih usluga, internetskih tržišta, tražilica i društvenih mreža. Za njih SOA vodi poseban registar, a podatke moraju dostaviti u roku od 15 dana od primitka zahtjeva.
Tri razine mjera
Uredba propisuje tri razine mjera: osnovnu, srednju i naprednu. Koju razinu tvrtka mora provesti, ovisi o nacionalnoj procjeni rizika koja se provodi za svaki subjekt, a ta se razina utvrđuje kategorizacijom. Osnovna razina obuhvaća provjerene prakse koje se mogu postići dostupnim tehnologijama. Srednja razina dodaje mjere protiv ciljanih napada napadača prosječnih vještina, a napredna mjere protiv napada napadača s naprednim vještinama i resursima.
Koje mjere tvrtka mora provesti
Zakon u članku 30. navodi područja koja mjere upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima moraju obuhvatiti:
- politike analize rizika i sigurnosti informacijskih sustava
- postupanje s incidentima, uključujući praćenje, evidentiranje i prijavljivanje
- kontinuitet poslovanja, sigurnosne kopije, oporavak i upravljanje kibernetičkim krizama
- sigurnost lanca opskrbe, odnosno odnosa s izravnim dobavljačima i pružateljima usluga
- sigurnost u nabavi, razvoju i održavanju sustava, uključujući otklanjanje i otkrivanje ranjivosti
- politike i postupke za procjenu djelotvornosti mjera
- osnovne prakse kibernetičke higijene i osposobljavanje o kibernetičkoj sigurnosti
- kriptografiju i, prema potrebi, kriptiranje
- sigurnost ljudskih resursa, kontrolu pristupa i upravljanje imovinom
- višefaktorsku provjeru autentičnosti i sigurne komunikacijske sustave za hitne slučajeve, prema potrebi.
Uredba te zahtjeve razrađuje u 13 skupina mjera u Prilogu II.: od predanosti i odgovornosti uprave, upravljanja imovinom i rizicima, preko sigurnosti ljudskih potencijala, kibernetičke higijene, mreže i pristupa, do lanca opskrbe, kriptografije, postupanja s incidentima, kontinuiteta poslovanja i fizičke sigurnosti. Mjere vrijede neovisno o tome održava li tvrtka sustave sama ili za to koristi vanjskog pružatelja usluga.
Sve mjere, razine i obvezne podskupove mjera detaljno opisujemo u članku Uredba o kibernetičkoj sigurnosti: 13 mjera, razine i samoprocjena.
Revizija i samoprocjena
Zakon ne traži samo provedbu mjera, nego i dokaz da su provedene:
- Ključni subjekti moraju najmanje jednom u dvije godine provesti reviziju kibernetičke sigurnosti. Provodi je revizor kibernetičke sigurnosti, a izvješće se nadležnom tijelu dostavlja u roku od osam dana od primitka.
- Važni subjekti moraju najmanje jednom u dvije godine provesti samoprocjenu. Ako su mjere usklađene, sastavljaju izjavu o sukladnosti. Ako nisu, sastavljaju plan daljnjeg postupanja, koji uključuje ispravljanje nedostataka i ponovnu samoprocjenu. Izjava ili plan dostavljaju se nadležnom tijelu u roku od osam dana.
Troškove revizije i samoprocjene snosi subjekt.
Prijava značajnih incidenata: rokovi
Ključni i važni subjekti moraju nadležni CSIRT obavijestiti o svakom značajnom incidentu. Incident je značajan ako je uzrokovao ili može uzrokovati ozbiljan poremećaj u pružanju usluga ili financijske gubitke za subjekt, ili ako je utjecao ili može utjecati na druge osobe uzrokovanjem znatne materijalne ili nematerijalne štete. Detaljne kriterije propisuje Uredba.
| Obavijest | Rok | Što sadrži |
|---|---|---|
| Rano upozorenje | bez odgode, najkasnije 24 sata od saznanja za incident | vrijeme saznanja, osnovni opis, sumnja na zlonamjerno djelovanje, mogući prekogranični ili međusektorski utjecaj |
| Početna obavijest | najkasnije 72 sata od saznanja za incident (za pružatelje usluga povjerenja 24 sata) | ažurirani opis, početna procjena ozbiljnosti i učinka, indikatori kompromitacije ako su dostupni |
| Privremeno izvješće | na zahtjev CSIRT-a, u roku koji on odredi | tražene dopune |
| Završno izvješće | najkasnije 30 dana od dostave početne obavijesti | detaljan opis, uzrok, učinak, provedene i planirane mjere |
| Izvješće o napretku | umjesto završnog izvješća, ako incident još traje | stanje rješavanja i razlozi produljenog trajanja |
Obavijesti se dostavljaju preko nacionalne platforme za prikupljanje, analizu i razmjenu podataka o kibernetičkim prijetnjama i incidentima, kojom upravlja CARNET. Ako postoji sumnja da je incident posljedica kaznenog djela, obavijest se dostavlja i tijelima kaznenog progona.
Uz to, tvrtka mora o značajnom incidentu obavijestiti primatelje svojih usluga na koje incident može utjecati, a u slučaju ozbiljne kibernetičke prijetnje uputiti ih na mjere zaštite koje mogu poduzeti.
Ako je u incidentu došlo do povrede osobnih podataka, primjenjuje se i GDPR: voditelj obrade AZOP obavještava bez nepotrebnog odgađanja i, ako je izvedivo, najkasnije 72 sata nakon saznanja za povredu, osim ako nije vjerojatno da će povreda prouzročiti rizik za prava i slobode pojedinaca. Riječ je o dvije odvojene obveze prema dva različita tijela.
Rok od 24 sata kratak je, osobito ako se incident dogodi vikendom ili blagdanom. Tvrtke koje nemaju unaprijed određene osobe, kontakte i predloške obavijesti teško će ga poštovati. Zato vrijedi izraditi postupak prijave i provjeriti ga vježbom prije nego što zatreba.
Obveze i odgovornost uprave
Članak 29. Zakona izričito navodi da su za provedbu mjera odgovorni članovi upravljačkih tijela ključnih i važnih subjekata. Uprava mora:
- odobriti mjere upravljanja kibernetičkim sigurnosnim rizicima koje će tvrtka primjenjivati
- nadzirati njihovu provedbu
- pohađati odgovarajuće osposobljavanje o upravljanju kibernetičkim sigurnosnim rizicima i njihovu učinku na poslovanje
- omogućiti osposobljavanje zaposlenicima.
Iste obveze imaju i druge osobe koje sudjeluju u odlučivanju o mjerama ili njihovoj provedbi, primjerice članovi nadzornog odbora ili punomoćnici ovlašteni za odlučivanje u ime tvrtke.
Posljedice su osobne. Ako ključni ili važni subjekt počini prekršaj, novčanom kaznom kažnjavaju se i osobe odgovorne za upravljanje mjerama, odnosno članovi uprave: kod ključnih subjekata od 1.000 do 6.000 eura, a kod važnih od 500 do 3.000 eura. Ako ključni subjekt ne postupi po korektivnim mjerama izrečenim u nadzoru, nadležno tijelo može zatražiti privremenu zabranu obavljanja upravljačkih dužnosti odgovornim osobama, sve dok subjekt ne postupi po tim mjerama.
Kibernetička sigurnost time prestaje biti samo pitanje IT odjela. Uprava mora razumjeti rizike dovoljno dobro da može odlučivati o mjerama i pratiti njihovu provedbu, a to je i svrha obveznog osposobljavanja.
Kazne
| Prekršaj | Ključni subjekt | Važni subjekt |
|---|---|---|
| Kazna za subjekt | od 10.000 do 10.000.000 eura ili od 0,5 % do 2 % ukupnog godišnjeg prometa na svjetskoj razini, ovisno o tome koji je iznos veći | od 5.000 do 7.000.000 eura ili od 0,2 % do 1,4 % ukupnog godišnjeg prometa na svjetskoj razini, ovisno o tome koji je iznos veći |
| Kazna za osobe odgovorne za upravljanje mjerama (članove uprave) | od 1.000 do 6.000 eura | od 500 do 3.000 eura |
Kazne su propisane, među ostalim, za neprovođenje mjera ili njihovo provođenje izvan roka, za propust uprave da odobri mjere, nadzire ih ili osigura osposobljavanje, za neprijavljivanje značajnih incidenata, za neprovođenje revizije odnosno samoprocjene te za nesuradnju s nadležnim tijelom tijekom nadzora. Pri odmjeravanju kazne uzimaju se u obzir okolnosti slučaja, primjerice težina i trajanje povrede te suradnja subjekta.
Edukacija zaposlenika i uprave
Edukacija je izričita obveza, a ne preporuka. Zakon traži da uprava pohađa osposobljavanje i omogući ga zaposlenicima, a Uredba među mjerama navodi:
- redovitu obuku o osnovnim praksama kibernetičke higijene za sve zaposlenike, odmah po zapošljavanju i redovito tijekom radnog odnosa, uključujući sigurno korištenje e-pošte i interneta, lozinki i drugih vjerodajnica te prepoznavanje i prijavu najčešćih incidenata
- posebno i dokumentirano osposobljavanje za zaposlenike koji projektiraju, provode, nadziru ili revidiraju sigurnosne mjere
- aktivnosti za podizanje svijesti uprave o kibernetičkim rizicima, koje su obvezne na srednjoj i naprednoj razini mjera.
Važna je riječ „dokumentirano“. Pri reviziji, samoprocjeni ili nadzoru tvrtka mora moći pokazati tko je, kada i koju edukaciju završio. Najčešći ulaz za napadače i dalje su phishing poruke, pa redovita edukacija zaposlenika izravno smanjuje rizik. Praktične savjete za zaposlenike donosi naš vodič o kibernetičkoj sigurnosti za zaposlenike.
NIS2, DORA i ISO 27001
DORA. Za banke, osiguratelje, investicijska društva i druge financijske subjekte na koje se primjenjuje Uredba (EU) 2022/2554 o digitalnoj operativnoj otpornosti, DORA je poseban propis koji ima prednost pred općim pravilima o upravljanju kibernetičkim rizicima i prijavi incidenata. Više o tome pišemo u članku DORA: digitalna operativna otpornost financijskog sektora.
ISO 27001. Norma ISO/IEC 27001 nije zakonska obveza, ali sustav upravljanja informacijskom sigurnošću izgrađen prema njoj pokriva velik dio mjera iz Zakona i Uredbe: procjenu rizika, politike, kontrolu pristupa, upravljanje incidentima i kontinuitet poslovanja. Certifikat ne zamjenjuje reviziju ni samoprocjenu prema Zakonu, a ne pokriva ni obveze specifične za hrvatske propise, poput rokova prijave incidenata nadležnom CSIRT-u i obveza uprave. Kako teče certifikacija, objašnjavamo u članku ISO 27001: što je i kako se certificirati.
Koraci za usklađivanje
| Korak | Tko je odgovoran |
|---|---|
| Provjeriti djeluje li tvrtka u sektoru iz priloga Zakona i ispunjava li kriterije veličine | uprava, pravna služba |
| Pripremiti podatke koje nadležno tijelo može zatražiti za kategorizaciju | pravna služba, IT |
| Imenovati osobu operativno odgovornu za kibernetičku sigurnost | uprava |
| Napraviti popis informacijskih i operativnih sustava te imovine | IT, operacije |
| Provesti procjenu rizika i usporediti postojeće mjere sa zahtjevima Uredbe | IT, sigurnost |
| Donijeti politiku kibernetičke sigurnosti i plan provedbe mjera | uprava |
| Uspostaviti postupak prijave incidenata s rokovima od 24 i 72 sata | IT, pravna služba |
| Procijeniti ključne dobavljače i dopuniti ugovore sigurnosnim zahtjevima | nabava, pravna služba |
| Provesti edukaciju uprave i svih zaposlenika te voditi evidenciju | ljudski resursi, IT |
| Planirati reviziju (ključni subjekti) ili samoprocjenu (važni subjekti) | uprava |
Rokove za pojedine korake treba vezati uz datum primitka obavijesti o kategorizaciji. Za tvrtke koje već imaju razrađen sustav upravljanja informacijskom sigurnošću, dio posla svodi se na usporedbu s Uredbom i dopunu dokumentacije. Tvrtke koje kreću od početka trebaju računati s više mjeseci rada.
Najčešće pogreške
- Prepuštanje svega IT odjelu. Zakon izričito traži da uprava odobri mjere i nadzire ih. Bez odluka uprave nema ni proračuna ni ovlasti za provedbu.
- Čekanje obavijesti nadležnog tijela. Godina dana za provedbu mjera brzo prođe, a procjena rizika, politike i edukacija ne mogu se napraviti u nekoliko tjedana.
- Dokumenti bez provedbe. Nadzor i revizija provjeravaju primjenjuju li se mjere, a ne samo postoje li politike na papiru.
- Zanemarivanje dobavljača. Mjere vrijede i kad sustave održava vanjski pružatelj usluga, a sigurnost lanca opskrbe jedno je od propisanih područja.
- Nepripremljena prijava incidenta. Bez unaprijed određenih osoba, kontakata i predložaka rok od 24 sata teško je poštovati.
- Jednokratna edukacija. Uredba traži redovitu edukaciju tijekom cijelog radnog odnosa, a ne samo pri zapošljavanju.
Zaključak
NIS2 u Hrvatskoj nije budući propis. Zakon o kibernetičkoj sigurnosti na snazi je od veljače 2024., Uredba od studenoga 2024., a nadležna tijela provode kategorizaciju i šalju obavijesti obveznicima. Tvrtke iz obuhvaćenih sektora trebaju znati u koju kategoriju spadaju, koju razinu mjera moraju provesti i do kada.
Najviše posla obično traže procjena rizika, postupak prijave incidenata i edukacija. Upravo su to i područja u kojima Zakon izričito spominje odgovornost uprave. Ako trebate edukaciju za upravu i zaposlenike, pogledajte našu NIS2 edukaciju.
Često postavljana pitanja
Je li Hrvatska prenijela NIS2 direktivu?
Jest. Direktiva NIS2 prenesena je Zakonom o kibernetičkoj sigurnosti (NN 14/24), koji je stupio na snagu 15. veljače 2024. Provedbena pravila sadrži Uredba o kibernetičkoj sigurnosti (NN 135/24).
Kako znam je li moja tvrtka obveznik NIS2?
Provjerite djeluje li tvrtka u jednom od sektora iz Priloga I. ili II. Zakona i je li srednje ili veliko poduzeće, odnosno ima li 50 ili više zaposlenika ili godišnji prihod i aktivu veće od 10 milijuna eura. Konačnu kategorizaciju provodi nadležno tijelo, koje obveznike pisano obavještava.
Odnosi li se NIS2 na mala poduzeća?
U pravilu ne. Iznimke su, među ostalim, pružatelji usluga DNS-a, registar vršne nacionalne domene, pružatelji usluga povjerenja, informacijski posrednici u razmjeni e-računa i subjekti koje nadležno tijelo procijeni posebno važnima. Mala poduzeća koja su dobavljači obveznika ipak mogu očekivati sigurnosne zahtjeve u ugovorima.
Koji je rok za prijavu kibernetičkog incidenta?
Rano upozorenje nadležnom CSIRT-u dostavlja se najkasnije 24 sata od saznanja za značajan incident, početna obavijest najkasnije 72 sata od saznanja, a završno izvješće najkasnije 30 dana od dostave početne obavijesti. Pružatelji usluga povjerenja početnu obavijest dostavljaju u roku od 24 sata.
Kome se prijavljuje incident?
Nadležnom CSIRT-u preko nacionalne platforme kojom upravlja CARNET. Za većinu sektora to je Nacionalni centar za kibernetičku sigurnost pri SOA-i, a za bankarstvo, infrastrukturu financijskog tržišta, istraživanje i obrazovanje Nacionalni CERT.
Koje su kazne za nepoštivanje Zakona o kibernetičkoj sigurnosti?
Ključnom subjektu prijeti kazna od 10.000 do 10.000.000 eura ili od 0,5 % do 2 % ukupnog godišnjeg prometa, a važnom od 5.000 do 7.000.000 eura ili od 0,2 % do 1,4 % prometa, ovisno o tome koji je iznos veći. Članovi uprave mogu se osobno kazniti novčanom kaznom do 6.000 odnosno do 3.000 eura.
Odgovara li uprava osobno?
Da. Članovi uprave odgovorni su za provedbu mjera, moraju ih odobriti i nadzirati te pohađati osposobljavanje. Za prekršaj subjekta kažnjavaju se i oni osobno, a kod ključnih subjekata moguća je i privremena zabrana obavljanja upravljačkih dužnosti.
Je li edukacija zaposlenika obvezna prema NIS2?
Jest. Uprava mora omogućiti osposobljavanje zaposlenicima, a Uredba traži redovitu obuku o kibernetičkoj higijeni za sve zaposlenike, odmah po zapošljavanju i redovito nakon toga, te posebno osposobljavanje za zaposlenike koji provode sigurnosne mjere.
Koliko vremena tvrtka ima za usklađivanje?
Mjere se moraju provesti u roku od godine dana od primitka obavijesti o kategorizaciji, a obveza prijave značajnih incidenata počinje najkasnije 30 dana od te obavijesti.
Jesu li pružatelji usluga u oblaku obuhvaćeni?
Jesu. Pružatelji usluga računalstva u oblaku i podatkovnih centara pripadaju sektoru digitalne infrastrukture i upisuju se u poseban registar koji vodi SOA. Tvrtka koja koristi oblak i dalje je odgovorna za vlastite mjere, primjerice za konfiguraciju, kontrolu pristupa i procjenu tog dobavljača.
Povezani članci
- Uredba o kibernetičkoj sigurnosti: 13 mjera, razine i samoprocjena
- Kritična infrastruktura i NIS2: tko mora biti usklađen
- Kibernetička sigurnost: vodič za zaposlenike
- Phishing napadi: kako ih prepoznati i zaštititi se
- Ransomware: kako zaštititi tvrtku
Izvori
- Zakon o kibernetičkoj sigurnosti (NN 14/2024)
- Uredba o kibernetičkoj sigurnosti (NN 135/2024)
- Direktiva (EU) 2022/2555 (NIS2), EUR-Lex
- Europska komisija: Direktiva NIS2
- ENISA: NIS direktiva
Ovaj je članak informativne naravi i nije pravni savjet. Za procjenu obveza vaše tvrtke obratite se nadležnom tijelu ili pravnom stručnjaku.
