ESG i izvještavanje o održivosti prestali su biti tema samo za velike korporacije. Kroz CSRD direktivu i pritisak lanca vrijednosti, obveza sve brže stiže i do srednjih hrvatskih tvrtki. Ovaj vodič objašnjava što ESG i CSRD zapravo znače, tko mora izvještavati i kako se pripremiti.
Što je ESG
ESG je kratica za tri područja po kojima se mjeri održivost i odgovornost poslovanja:
- Okoliš (Environmental), utjecaj na klimu, emisije, energija, voda, otpad, bioraznolikost.
- Društvo (Social), odnos prema zaposlenicima, radni uvjeti, ljudska prava, sigurnost, zajednica.
- Upravljanje (Governance), etika poslovanja, suzbijanje korupcije, struktura upravljanja, transparentnost.
ESG nije samo "zelena priča" za odnose s javnošću. Sve više banaka, investitora i velikih kupaca koristi ESG podatke za odluke o financiranju, ulaganju i odabiru dobavljača. Tvrtka bez uređenih ESG podataka teže dolazi do povoljnog kredita i sve češće ispada iz nabave velikih partnera.
Što je CSRD
CSRD (Direktiva EU 2022/2464 o korporativnom izvještavanju o održivosti) propis je koji znatno proširuje krug tvrtki obveznih izvještavati o održivosti i podiže razinu tih izvještaja. Ključne značajke:
- Izvještava se prema jedinstvenim ESRS standardima.
- Primjenjuje se načelo dvostruke materijalnosti.
- Izvještaj o održivosti podliježe neovisnoj reviziji (uvjeravanju).
- Objavljuje se kao dio poslovnog izvješća, u standardiziranom digitalnom formatu.
U Hrvatskoj se CSRD provodi kroz izmjene Zakona o računovodstvu.
Tko mora izvještavati
CSRD se uvodi postupno, prema veličini i vrsti subjekta, najprije najveći subjekti od javnog interesa, zatim ostala velika društva, a potom i kotirajuća mala i srednja društva (uz mogućnost odgode). Kriteriji veličine temelje se na broju zaposlenih, prihodu i aktivi.
Važno je naglasiti: i tvrtke koje još nisu izravni obveznici sve češće osjećaju obvezu neizravno. Veliki kupci, koji jesu obveznici, moraju izvještavati o svom lancu vrijednosti, pa od svojih dobavljača traže ESG podatke kroz upitnike. Tako CSRD u praksi "curi" niz lanac i do manjih hrvatskih poduzeća puno prije nego što ona postanu formalni obveznici.
Napomena: EU okvir za izvještavanje o održivosti aktivno se mijenja, uključujući prijedloge za pojednostavljenje i prilagodbu rokova i opsega obveznika. Pratite konačnu provedbu u hrvatskom zakonodavstvu i ne oslanjajte se na zastarjele informacije.
ESRS standardi: što i kako se izvještava
ESRS (Europski standardi izvještavanja o održivosti) propisuju sadržaj izvještaja. Daju zajednički jezik kako bi izvještaji bili usporedivi. Strukturirani su u:
- Opće standarde, opća načela i zahtjevi objave, uključujući metodologiju materijalnosti,
- Okolišne standarde (E), klima, onečišćenje, voda, bioraznolikost, kružno gospodarstvo,
- Društvene standarde (S), vlastita radna snaga, radnici u lancu vrijednosti, zajednice, potrošači,
- Upravljačke standarde (G), poslovno ponašanje i etika.
Ne izvještava se o svemu jednako, opseg ovisi o rezultatu procjene materijalnosti.
Dvostruka materijalnost: polazna točka
Dvostruka materijalnost temelj je cijelog izvještaja. Tvrtka procjenjuje teme iz dvije perspektive:
- Utjecajna materijalnost, kako tvrtka utječe na okoliš i ljude.
- Financijska materijalnost, kako pitanja održivosti stvaraju rizike i prilike za poslovanje.
Tema je materijalna ako je značajna iz bilo koje od te dvije perspektive. Procjena materijalnosti čest je izvor pogrešaka: tvrtke ili izostave važne teme ili nepotrebno opterećuju izvještaj nematerijalnima. Zato je ovaj korak ključan i za reviziju.
EU taksonomija
EU taksonomija je klasifikacijski sustav koji određuje koje se gospodarske djelatnosti smatraju okolišno održivima. Obveznici CSRD-a objavljuju udio prometa te kapitalnih i operativnih izdataka povezan s djelatnostima usklađenima s taksonomijom. To ESG izvještavanju daje konkretne, brojčane pokazatelje.
Kako se pripremiti: koraci
- Utvrdite jeste li obveznik, izravno (kriteriji veličine) ili neizravno (zahtjevi kupaca).
- Provedite procjenu dvostruke materijalnosti i odredite materijalne teme.
- Popišite podatke, koje podatke trebate, gdje se nalaze i tko ih prikuplja.
- Uspostavite prikupljanje, procesi, odgovornosti i kvaliteta podataka kroz cijelu godinu, ne tek prije roka.
- Povežite financije i održivost, izvještaj povezuje ESG s financijskim podacima.
- Pripremite se za reviziju, dokumentirajte metodologiju i izvore.
- Educirajte tim i upravu, od vlasnika procesa do uprave koja potvrđuje izvještaj.
Zašto je edukacija ključna
ESG izvještavanje presijeca cijelu organizaciju: održivost vodi proces, financije povezuju podatke, nabava prikuplja podatke od dobavljača, a uprava preuzima odgovornost za izvještaj. Bez zajedničkog razumijevanja, projekt se pretvara u kaotično prikupljanje podataka u zadnji čas. Educiran tim radi suprotno, sustavno, kroz cijelu godinu, s jasnim ulogama.
Najčešće pogreške
- Tretiranje ESG-a kao marketinga, a ne kao izvještaja temeljenog na podacima.
- Odgađanje dok ne stigne prvi upitnik kupca ili rok, premalo vremena za kvalitetne podatke.
- Pogrešna procjena materijalnosti, preuska ili preširoka.
- Nepovezanost financija i održivosti u organizaciji.
- Nedostatak dokumentacije za reviziju.
ESG u praksi: gdje tvrtke najčešće zapnu
Teorija o tri slova ESG i ESRS standardima zvuči apstraktno dok se ne suoči sa stvarnim podacima. Najveći dio posla u izvještavanju o održivosti nije pisanje teksta, nego prikupljanje pouzdanih podataka kroz cijelu organizaciju. Upravo tu većina tvrtki zapne.
Uzmimo najčešći primjer, okolišne podatke. Da bi tvrtka izvijestila o svom utjecaju na klimu, treba podatke o potrošnji energije, goriva, službenih putovanja, otpada i, sve češće, o emisijama u svom lancu vrijednosti. Ti podaci u pravilu nisu na jednom mjestu: dio je u računima dobavljača, dio u evidenciji voznog parka, dio u sustavu nabave, a dio uopće ne postoji u upotrebljivom obliku. Prvi izvještaj zato gotovo uvijek otkrije da tvrtka mora uspostaviti procese prikupljanja prije nego što uopće može računati pokazatelje. Zbog toga je rana priprema toliko važna, podatke za godinu izvještavanja treba prikupljati tijekom cijele te godine, a ne rekonstruirati ih unatrag u zadnji čas.
Okoliš: ugljični otisak i više od toga
Klimatski podaci u središtu su pažnje, ali okolišni dio ESG-a širi je od emisija. Obuhvaća i potrošnju i zaštitu voda, gospodarenje otpadom, onečišćenje i utjecaj na bioraznolikost. Tvrtke koje krenu samo od ugljičnog otiska često naknadno otkriju da su za njih materijalne i druge teme, primjerice potrošnja vode u proizvodnji ili ambalažni otpad u maloprodaji. Zato procjena materijalnosti dolazi prije mjerenja: prvo utvrdite što je za vas važno, pa tek onda mjerite.
Društvo i upravljanje: lakše se zaboravljaju
Dok se okolišni dio doživljava kao "pravi" ESG, društvena (S) i upravljačka (G) komponenta jednako su važne i često lakše dostupne jer se oslanjaju na podatke koje tvrtka ionako ima. Društveni dio obuhvaća radne uvjete, sigurnost na radu, transparentnost plaća, jednakost i odnos prema zajednici. Upravljački dio obuhvaća etiku poslovanja, sprječavanje korupcije, sustav prijave nepravilnosti i strukturu odlučivanja. Tvrtke s uređenom usklađenošću ovdje imaju prednost, mnoge "G" teme već su pokrivene postojećim politikama i edukacijama.
Pritisak iz lanca vrijednosti: zašto se ESG tiče i manjih tvrtki
Najveći nesporazum oko CSRD-a jest uvjerenje da se tiče samo velikih tvrtki. U praksi obveza "putuje" niz lanac vrijednosti. Velika tvrtka koja izvještava mora razumjeti i utjecaj svojih dobavljača, pa od njih traži ESG podatke kroz upitnike, pri natječajima i u ugovorima. Srednji i manji dobavljači tako dobivaju ESG zahtjeve puno prije nego što postanu formalni obveznici.
Za te tvrtke ESG postaje uvjet ostanka u poslu s velikim kupcima, a ne pravna formalnost. One koje se pripreme, imaju uredne podatke i mogu brzo i vjerodostojno ispuniti upitnik, dobivaju konkurentsku prednost. One koje to ignoriraju riskiraju ispadanje iz nabave. Isti učinak stvaraju i banke, koje sve više vežu uvjete financiranja uz održivost. Drugim riječima, tržište nameće ESG brže nego sam propis.
Uloga uprave i zašto je edukacija presudna
Izvještavanje o održivosti nije projekt jednog odjela. Održivost vodi proces, financije povezuju ESG s financijskim podacima i osiguravaju kvalitetu, nabava prikuplja podatke od dobavljača, a uprava na kraju potvrđuje izvještaj i preuzima odgovornost za njega. Bez zajedničkog razumijevanja što ESG jest i zašto je važan, projekt se raspada na nepovezane zadatke i panično prikupljanje podataka pred rok.
Zato edukacija nije "dodatak" nego preduvjet. Tim koji razumije logiku dvostruke materijalnosti, zna koje podatke treba i kako ih dokumentirati za reviziju, radi sustavno kroz cijelu godinu. Uprava koja razumije ESG postavlja prava pitanja i ne potpisuje izvještaj "na slijepo". Upravo ta kombinacija, informirani tim i informirana uprava, razlikuje tvrtke kojima je prvi izvještaj stres od onih kojima je rutinski dio poslovanja.
Greenwashing: zašto vjerodostojnost postaje pravno pitanje
Donedavno je tvrtka mogla na svoju stranicu staviti zelene fotografije i opću izjavu o "brizi za okoliš" bez ikakvih posljedica. To se mijenja. Pod CSRD-om i pratećim propisima, tvrdnje o održivosti postaju dokazive obveze, a ne marketing. Izvještaj se temelji na podacima, podliježe neovisnoj reviziji i izlaže se javnosti, pa neutemeljene ili pretjerane tvrdnje (greenwashing) nose pravni i reputacijski rizik.
Praktična poruka za hrvatske tvrtke jest da je bolje izvijestiti skromno i točno nego ambiciozno i neprovjerivo. Svaka tvrdnja u izvještaju trebala bi imati podlogu u podacima i metodologiji koju možete obrazložiti revizoru. To je velika promjena u načinu razmišljanja: održivost prelazi iz domene komunikacija u domenu kontrolinga i usklađenosti, gdje vrijede ista pravila dokazivosti kao i za financijske podatke.
Prvi izvještaj: realan plan u nekoliko koraka
Tvrtkama koje se prvi put pripremaju, najkorisnije je izvještaj ne gledati kao jedan veliki dokument, nego kao ishod procesa koji traje cijelu godinu. Realan put izgleda ovako.
U prvoj fazi tvrtka utvrđuje je li i kada postaje obveznik te provodi procjenu dvostruke materijalnosti kako bi znala o čemu uopće mora izvještavati. Ovaj korak određuje sve ostalo i ne smije se preskočiti niti delegirati vanjskom konzultantu "na slijepo", materijalne teme proizlaze iz stvarnog poslovanja tvrtke.
U drugoj fazi popisuju se potrebni podaci i utvrđuje gdje se nalaze, tko je za njih odgovoran i u kojem obliku postoje. Tu se gotovo uvijek otkriju praznine, podaci koji ne postoje, nisu pouzdani ili su razasuti. Postavljanje procesa prikupljanja tih podataka glavni je posao prve godine.
U trećoj fazi podaci se prikupljaju kroz godinu, povezuju s financijama i pripremaju za reviziju, uz jasnu dokumentaciju metodologije. Uprava se uključuje rano jer na kraju ona potvrđuje izvještaj. Tvrtke koje ovaj proces započnu mjesecima unaprijed izvještaj dočekaju spremne; one koje krenu pred rok, prikupljaju nepouzdane podatke u panici i riskiraju nalaze revizora.
Često postavljana pitanja
Naša tvrtka je mala, tiče li nas se CSRD uopće?
Možda ne izravno, ali vrlo vjerojatno neizravno. Ako ste dobavljač većim tvrtkama, očekujte ESG upitnike. Priprema vam daje konkurentsku prednost i lakši pristup financiranju.
Koliko traje priprema prvog izvještaja?
Realno više mjeseci, jer prikupljanje kvalitetnih podataka (osobito okolišnih) traži vrijeme i uspostavu procesa. Zato je rana priprema presudna.
Mora li izvještaj netko revidirati?
Da, izvještaj o održivosti podliježe neovisnom uvjeravanju (reviziji), što dodatno naglašava potrebu za pouzdanim, dokumentiranim podacima.
Razlikuje li se ESG od CSRD-a?
ESG je širi koncept (okoliš, društvo, upravljanje), a CSRD je konkretan propis koji uređuje obvezno izvještavanje o tim temama prema ESRS standardima.
Tko bi se u tvrtki trebao educirati o ESG-u i CSRD-u?
Ne samo tim za održivost. Financije moraju povezati ESG s financijskim podacima, nabava prikuplja podatke od dobavljača, a uprava potvrđuje izvještaj i preuzima odgovornost. Najbolje funkcionira kombinacija osnovne edukacije za širi tim i dublje edukacije za one koji vode proces i pripremaju podatke za reviziju.
ESG kao prilika, a ne samo trošak
Lako je ESG doživjeti kao još jedan nametnuti trošak. No tvrtke koje ga shvate ozbiljno otkrivaju da donosi i konkretne koristi. Uredni ESG podaci olakšavaju pristup financiranju, banke i investitori sve više vežu uvjete kredita i ulaganja uz održivost, pa tvrtka s vjerodostojnim podacima dobiva bolje uvjete. Isti podaci ubrzavaju prolazak kroz nabavu velikih kupaca koji od dobavljača traže ESG informacije; spremna tvrtka tu ima prednost pred konkurencijom koja tek počinje prikupljati podatke.
Postoji i unutarnja korist. Mjerenje potrošnje energije, otpada i resursa redovito otkriva prilike za uštede koje su dotad bile nevidljive. Sve veću ulogu ESG ima i u privlačenju i zadržavanju zaposlenika, osobito mlađih, kojima je važno za kakvu tvrtku rade. Drugim riječima, izvještavanje je obveza, ali podaci i procesi koje pritom uspostavite imaju vrijednost daleko izvan samog izvještaja, ako im se pristupi strateški, a ne kao pukom ispunjavanju obrasca.
Zaključak
ESG i CSRD nisu prolazni trend, to je novi jezik povjerenja prema bankama, investitorima i kupcima. Tvrtke koje se pripreme na vrijeme stječu prednost: lakši pristup financiranju, prolazak kroz nabavu velikih partnera i uređene podatke umjesto panike u zadnji čas.
Ako želite da vaš tim za održivost, financije i upravu samostalno provedu procjenu materijalnosti i pripreme izvještaj, pogledajte našu ESG i CSRD edukaciju za tvrtke.